Blizu

"Mentalne vještine" učenje na daljinu - druga godina

 


Ovih dana što zbog rada što zbog praznika tekstovi su se malo proredili. Proredile su se i posete. Jedino se nisu proredili hakerski napadi koje i dalje ne razumem. Da neko troži život da bi 1485 puta pokušao da uđe na sajt sa „druge strane“ mi zaista nije jasno. Zato sam se na sve takve sažalio pa sam ih blokirao. Njima svakako trebaju pažnja i terapija ali put učenje im je pogrešan.

Mislim, mislim da sam blokirao želuce napadača koji se ne mogu vratiti, ali badava. Postoji novi val. Samo ako bi vježbali na mene tako da poslije "Ovo" negdje drugdje. Ovo siguran sam nije to mesto. 

Sve ovde napisano može da se uzme ili ukrade ali za to im nije potrebno da prilaze sajtu sa „druge strane“ već da jednostavno prepišu to što smatraju vrednim prepisivanja. Na kraju ne radi se toliko o prepisivanju koliko o učenju vežbanjem jer u konačnom tako postajemo drugačiji i bolji. 

Plagiranje

Ima i „takvih“ tj prepisivača neću da kažem ali oni ne hakerišu već jednostavno uzmu to što im treba, odu na neko drugo mesto i potpišu sebe. Kad i ako me budu optužili da sam ja prepisao od njih „razgovaraćemo“. Dotle sa njima nema nikakvih problema. Za sad me brinu jedino ovi što sprovode „učenje“ na meni kako bi sutra pristupili nekim "Bolje" lokacije sa svojim  očito loše namjere,

tekstovi

Paradoksalno na prvi pogled je što sad kad je lakše ima manje tekstova. Ja ću odgovoriti. Činjenica da kroz dopisivanje i raspravu znam što čitatelji žele (i gdje sam preplavljen) ne znači da odmah mogu pisati. Jednostavno zahvaljujući zainteresiranim čitateljima (i) imam nove kontakte i klijente. Jer ponekad nisam pisala, ne dolazim prilagoditi i urediti.

Bez obzira da li znate šta i kako publika traži potrebno je vreme da se to kvalitetno uradi. U protivnom neće biti povratnih informacija. To što nađete na sajtu neće tu biti pro forme već zato što je prošlo kroz filter učenja i vremena. Sem toga rekli smo u uvodnom delu da sajt pripada onima koji ne beže od učenje, vježbanje i preispitivanje,

Prednost samouke

Samouki su zahvalni za rad. To su zrele osobe koje nešto same žele da postignu i spremne su da plate cenu postignuća: u novcu, vremenu, znoju ili kombinujući sve to putujući od izvora do izvora. 

Znanstveno-vještina - cjeloživotno učenje
Znanstveno-vještina - cjeloživotno učenje

Kad osoba u mladosti pohađa školu ona često nije načisto sa sobom da li to radi po svom ili po nahođenju svojih roditelja. Pored toga uz „glavno jelo“ tu se često servira mnogo nepotrebnog ili neprilagođenog gradiva. Tako su u moje vreme svi morali da naučiti (minimum): marksizam, odbranu I, II. Čak su prvačići učili odluke AVNOJ-a. 

Dodajmo na brzinu kako onda tako i danas Školski sustav nije prilagođen praksi i potrebama. Osim sustavnim rješenjima i loših profesora, bez motivacije više zadataka pao kurikulum nego što su se trudili oko nas (čast pojedincima).

 Učastanvježba i promjena su cjeloživotno. Pravo učenje započinje kada smo dovoljno upoznati s nama (načinom učenja) i kad svjesno donosimo odluku da nešto promijenimo sa sobom.

Ovlasti "autoriteta"

Moj pokojni prijatelj pesnik Milan Nikolić je često vukao paralele između profesionalnog glumca (bilo kog umetnika) u glavnom gradu i entuzijaste glumca amatera iz provincije. Oni prvi i danas moraju da igraju skoro sve što im se ponudi jer treba (ako ništa drugo) školovati decu i jesti tri puta dnevno. Glumac iz provincije živi od nečeg drugog zbog čega može da bira sve: od uloge preko publike do režisera.

< class=“wpcs „>Lično sam se naslušao opaski da su školovani glumci, slikari, ili menadžeri „nešto drugo“ dok su amateri valjda nešto treće. Danas kad su sva znanja dostupna od neta do privatnih časova (ili) danas kad su sve škole na prodaju to ne bi trebao biti nerješivi problem. Na kraju, pravi razred učenje dajemo mi i konzumenti naših usluga.

Umišljene veličine

Davno (ili ne tako davno) bio sam vlasnik ili suvlasnik firmi u kojima je radilo više desetina zaposlenih. Samo ja znam koliko sam znanja za to morao da pribavljam po raznim knjigama, poslovnim školama i kroz razgovore sa ne baš uvek naklonjenim autoritetima. Opet, učio sam i primenjivao naučeno.

Onda se pojavio nadobudni momak koji je po svaku cenu želeo da postane direktor firme sa preko 60 zaposlenih. Govorio je kako je on diplomirani ekonomista (za razliku od mene) i da je samim tim „predodređen“ da baš on bude taj. On je toliko bio ubeđen u to da mu je bilo po malo čudno „šta se više čeka“ s tim njegovim postavljenjem.

Kad je prešao granicu, pitao sam ga je li znao koliko je diplomanata u Kragujevcu imao fakultetski diplomski i zašto bi bio onaj od nekoliko tisuća drugih (bez konkurencije naravno)? Zatim, kako bi ga spasio mucanje, rekao je da netko u Njemačkoj može položiti svoju procijenjenu vrijednost i ja ću ga ostaviti tvrtki. On odmah može izdati sve i donijeti nove ljude po vlastitom nahođenju, neću se miješati. Ja ću doći nakon sto dana da usporedim brojke zajedno i ako rezultati nisu kako da se polog i ići bez povratka. Ili ću zaraditi.Nije prihvatio.

Završimo

Danas postoji toliko mnogo knjiga, filmova i kombiniranih vodiča o svemu što nas zanima. S druge strane, ne možemo čekati dok ne proučavamo sve, pa se samo možemo vratiti u željeni smjer. Mnogo će ostati nepročitano i neopozivo, ali što naučiti Mora imati vrijednost ako želimo uzeti život u svoje ruke. Inače ćemo mi čekati mirne, sigurne luke državne tvrtke s kupljenom diplomom, bez većih oscilacija, što je postalo gotovo legalno i legitimno.

 

Postoji mnogo ljudi koji imaju tendenciju da tip koji sam spomenuo. Zamišljaju sigurno državno poslovanje u tvrtki u kojoj se ne može srušiti i može opet "utjecati" na natječaje. Nešto poput gradskih komunalnih usluga: groblje, elektrana, vodoopskrba, tržište, čistoća ... Dodajte pravosuđe, policiju i druga ministarstva u kojima je zaposlenje čisto stranka.Sve su to sistemi postavljeni od vajkada. Mnogo ljudi zavisi od njih pa i ako se nešto zabrlja država će da "Dođi",

U privatnom poslu najčešće sami pravimo sistem. Što se kapitala tiče obično krećemo od nule ili sa pozajmicom, uz mnogo entuzijazma (pa dokle stignemo). Kad se firma napravi, konsoliduje i postane profitabilna po pravilu dolaze oni koji na prljav i nepošten način preporučuju sebe, navode ko sve stoji iza njih i ko sve može da nam zagorča ili olakša poslovanje. Naravno i susret tih svetova traži učenje i prilagođavanje. Učićemo i taj deo.

 

Moje iskustvo

Stranica je postala ekonomski održiva na minimalnoj razini za vlasnika godinu dana nakon početka. Dodajte prije toga tri mjeseca "škole" za stvaranje web stranica organiziranih za novinare koji (koliko god mogu) pišu to također podrazumijeva učenje neposredno prije toga. Zaključujem da vlasnici web stranica imaju nešto za reći, da je ono što oni kažu ili ponudi na mjestu nekoga zainteresiranog (koji će znati nakon prezentacije) moguće nakon dvije godine da se na noge i postigne malo financijske neovisnosti.

Uvek može bolje

Možda će se web lokacije koje se baviti s više unosnih tema ranije dobiti bolje rezultate. Ubacujući na Teodo-sićevu tražilicu, Teodoara Džehverović ponuđena je kao opcija više puta. Ako sudimo po broju gledišta spomenutog TD-a, možemo slobodno zaključiti da smo i Teodosićevi fanovi u teškoj manjini. nanaučiti da živite s tim i uživate u svojim postignućima i darovima kojih će biti više nego što sad možete da zamislite. 

 

Očito ima više profitabilnih zanimanja, ali siguran sam da dobar rad, više novaca i ugleda mogu postići ne samo izgledom već stalnim vježbanjem,učenje i usavršavanjem. Naravno da postoje i brojni drugi načini za one kojima se baš, baš žuri.  

Osjećala sam se dužna predstaviti svoje iskustvo iskrenosti sa sobom i čitateljima, istodobno poštujući "stručnjake i brojne stručnjake" koji nas preko noći nude uspjehom. Tekst je za one koji se sutra mogu vidjeti u ogledalu i mogu gledati sve ostale u oku.

 

 

GTranslate Please upgrade your plan for SSL support!
GTranslate Your license is inactive or expired, please subscribe again!